Povijest Ekonomsko-turističke škole

Dana 8. srpnja 1919. u Karlovac je stigla Naredba Povjereništva za prosvjetu Hrvatske i Slavonije u Zagrebu da se odobrava otvaranje Dvorazredne trgovačke škole. Bio je to dan s kojim je i formalno započela  povijest karlovačke Ekonomsko-turističke škole.

Karlovac je, iako bogati zanatsko-merkantilistički grad, u tom smislu prilično kasnio jer trgovačke škole već duže vrijeme postoje u Varaždinu (od 1846.), Zagrebu (1851.), Osijeku. Stručne trgovačko-činovničke poslove u Karlovcu su do tada obavljali ljudi (velikim dijelom stranci) školovani uglavnom u Beču, Pešti ili Pragu.

Znamenita Karlovčanka, povjesničarka Marija Vrbetić, u knjizi „400 godina karlovačkog školstva“ izdvaja jedan od glavnih uzroka koji je doveo do osnivanja Dvorazredne trgovačke škole: „Rat je pokazao i dokazao da je ženska radna snaga ravna muškoj i na „muška“ radna mjesta, ispražnjena mobilizacijom, sve više dolaze žene i zato nije čudo da je neposredno poslije 1. svjetskog rata poticaj za otvaranje trgovačke škole došao upravo s jedne ženske školske ustanove u Karlovcu. Inicijativu je dao Vjekoslav Čop, upravitelj Više djevojačke škole, a podršku mu daju roditelji, građani i privredne organizacije grada.“   

Stoga ne treba čuditi da je od samoga početka u školi uvijek bilo više ženske nego muške djece. Novoosnovana škola u početku je radila u zgradi Državne ženske građanske škole (do 1919. Viša djevojačka škola, danas OŠ Braće Seljan), a njezin upravitelj, Vjekoslav Čop, postao je i prvi ravnatelj novoosnovane Dvorazredne trgovačke škole. U prvi razred upisano je 36 polaznika: 27 učenica i 9 učenika. Prvi učenici potječu s područja grada, ali i iz okolice: iz Pokuplja, Korduna, Like, Gorskog kotara, a sljedećih godina sve više i iz Istre. Učenici su imali 32 sata nastave tijekom šest dana u tjednu, a propisani predmeti bili su: Hrvatski jezik, Njemački jezik, Francuski jezik, Stenografija, Nauk vjere, Zemljopis, Matematika, Knjigovodstvo, Nauka o robi, Nauka o trgovini, Trgovačko dopisivanje i Krasopis.

Godine 1925. škola mijenja ime u Državna dvorazredna trgovačka škola i seli na Rakovac br. 2, u prizemnu školsku zgradu uz Gimnaziju.

Godine 1937. škola prerasta u četverogodišnju Trgovačku akademiju, te se 1938. godine seli u zgradu Dječačke škole (danas OŠ „Dragojla Jarnević“) u Radićevoj ulici broj 34. U Trgovačkoj akademiji tijekom sve četiri godine uče se sljedeći predmeti: Nauk o trgovini, Knjigovodstvo s kontoarskim radovima, Trgovačko dopisivanje, Trgovačko računstvo, Matematika, Političko računstvo, Trgovačko, mjenično, čekovno, stečajno pravo i pomorsko pravo, Narodna ekonomija s financijama i cariništvom, Kemija s tehnologijom i poznavanjem robe, Gospodarski i opći zemljopis, Povijest trgovine s općom i nacionalnom povijesti, Hrvatski ili srpski jezik s književnošću, Francuski jezik i dopisivanje, Njemački jezik i dopisivanje i Stenografija. Od sredine tridesetih godina do početka Drugog svjetskog rata iz bogatih donacija opremaju se knjižnica, zbirke i kabinet za poznavanje robe s kemijom i tehnologijom, te se škola oprema i pisaćim strojevima. Učenici koji su do tada završili Dvorazrednu trgovačku školu mogli su privatno polagati diferencijalne ispite i steći svjedodžbu Trgovačke akademije.

Tijekom Drugog svjetskog rata škola opet seli i radi na više lokacija u gradu. Nastava se paralelno odvija u zgradi Okružnog suda i zatvora u Haulikovoj ulici (danas su u njoj županijske službe i zatvor), zatim u prostorijama Zavoda za zapošljavanje u Domobranskoj ulici, u prethodnom obitavalištu Rakovac 2, ali i u garderobi dvorane Hrvatskog doma.

Godine 1945., s uspostavom novog političkog poretka, dolazi do promjene imena i nastavnog plana i programa. Škola mijenja naziv u Ekonomski tehnikum. U to vrijeme upisuje se po jedan razred i školovanje traje tri godine. Od 1948. godine upisuju se dva paralelna prva razreda i ponovno se prelazi na četverogodišnje obrazovanje; godine 1950. službeni naziv je Srednja ekonomska škola, da bi 1953. godine ime škole opet promijenjeno u Ekonomska škola. Učenici uče sljedeće predmete: Hrvatski ili srpski jezik, Ruski jezik, Engleski jezik, Opća i narodna povijest, Ekonomski zemljopis, Matematika, Privredna matematiku, Politička računica, Kemija s tehnologijom, Poznavanje robe, Politička ekonomija, Privredni sistem FNRJ, Ustav FNRJ, Privredno i radno pravo, Organizacija i tehnika privrede, Knjigovodstvo, Planiranje u privredi, Opća i privredna statistika, Dopisivanje i administracija, Stenografija, Strojopis, Tjelesno vježbanje, Predvojnička obuka i Ferijalna praksa.

U razdoblju od 1945. do 1961. godine škola vrlo često mijenja lokacije. Odmah poslije Drugog svjetskog rata škola se prvi put seli u svoju novu zgradu u Šancu (danas Tehnička škola), od 1949. do 1951. je u zgradi Gimnazije, od 1951. do 1953. ponovno je u Šancu, od 1953. do 1959. nastava se odvija u Radićevoj 34 (OŠ „Dragojla Jarnević“), a od 1959. do 1961. škola koristi samo jedno krilo zgrade u Šancu (u ostalom dijelu je Industrijska škola). Pretijesni prostor i sustanarstvo riješeno je 1961. kada dolazi do preseljenja u novoizgrađenu školsku zgradu namijenjenu Školi učenika u privredi, u Ulici Frana Kurelca 2, gdje se i danas nalazi. U tom je razdoblju broj učenika stalno rastao: školske godine 1945/1946. bilo ih je 134; 1955/1956. polazi je 293 učenika, a 1965/1966. ima 487 učenika.

Godine 1968. Odlukom Skupštine općine Karlovac Ekonomskoj školi pripojena je  Trgovinska škola i tako nastaje Školski centar za ekonomsko obrazovanje i robni promet, a 1975. škola dobiva ime Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje „Mile Mraović Simić“, po nekadašnjem učeniku koji je poginuo u partizanima 1941. godine i u Jugoslaviji bio proglašen narodnim herojem. Centar obrazuje ekonomiste, prodavače i hotelijersko-turističke tehničare, a kasnije i ugostiteljsko usmjerenje s programima za obrazovanje konobara, kuhara, servira i pomoćnih kuhinjskih radnika. U školskoj godini 1977/1978. u Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje „Mile Mraović Simić“ upisano je 27 razreda, od toga, u skladu s tadašnjom reformom obrazovanja, 14 razreda u pripremnom (1. i 2. razred) i 13 razreda u završnom stupnju (3. i 4. razred); tj. 469 učenika u pripremnim razredima, a 291 učenik u devet obrazovnih grupa završnih razreda.

S uspostavom Republike Hrvatske, 1991. godine, Centar se dijeli na dvije škole: Ekonomsko-turističku, koja zadržava ekonomski i birotehnički program, te Trgovačko-ugostiteljsku, koja obrazuje prodavače, konobare i kuhare. Škole ostaju u istoj zgradi te dijele prostor, opremu i učila. Od 1992. godine Ekonomsko-turistička škola je samostalna ustanova i obrazuje ekonomiste, hotelijersko-turističke tehničare, administrativne (poslovne) tajnike. Dugi niz godina škola je provodila i obrazovanje odraslih kroz tzv. „večernju školu“.

Godine 1999., povodom obljetnice škole, tiskana je opsežna monografija „80 godina Ekonomske škole Karlovac“ o povijesti i značaju ove obrazovne institucije.

Tijekom 2007. školska zgrada je u potpunosti obnovljena i modernizirana sredstvima Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka. Tada je u skladu sa Standardima za školske knjižnice uređen i prostor za novu, suvremeno opremljenu školsku knjižnicu i čitaonicu, a godine 2008., na prostoru pored škole, sagrađena je i nova sportska dvorana za potrebe nastave Tjelesnog odgoja i sportske aktivnosti učenika.  

Danas je Ekonomsko-turistička škola četverogodišnja strukovna škola koju pohađa 239 učenika u 14 razreda koji se obrazuju u četiri programa: ekonomist, poslovni tajnik, hotelijersko-turistički tehničar i administrator ( za učenike s teškoćama).

Nastava se izvodi u jednoj, jutarnjoj smjeni. U školi se nalazi 11 klasičnih učionica, te pet specijaliziranih učionica za informatiku, daktilografiju s poslovnim dopisivanjem i vježbeničku tvrtku. U školi je i dizalo namijenjeno učenicima s invaliditetom.

Tijekom ovih 100 godina Ekonomsko-turistička škola stekla je reputaciju kvalitetne strukovne škole i uvelike je doprinijela razvoju gospodarstva, poduzetništva i ekonomije grada Karlovca i Karlovačke županije.

Ravnatelji škole su bili:

Vjekoslav Čop (1919. – 1923.),

Ivan Pavelić (1923. – 1926.),

Vladimir Krpan (1926. – 1930.),

dr. Julio Frölich, v. d. (1930.-1931. i 1934. – 1935.)

Špiro Šantić (1935.- 1940. i 1945. – 1956.),

Nikola Tomić (1956. – 1976.),

Blaženka Vađon (1976.-1991.),

Boris Herljević (1991. – 1993.)

Mira Jureša (1993. – 2000.)

Miroslav Kovačević (2000. – 2010.)

Lidija Mikšić (2010. – 2025.)

Ugledu škole pridonijeli su brojni nastavnici i profesori među kojima su: Dragica Alegro, Berislav Anzić, Dagmar Batalo, Božidarka Biankini, Olga Božičević, Iva Burić, Danilo Butković, Zdravka Cindrić, Slavica i Antun Cvitešić, Ljudmila Denisenko, Mirko Ercegović, Boris Herljević, Višnja Herljević, Milka Ključarić, Vesna Knežević, Miroslav Kovačević, Zlatica Kundić, Marija Jozić, Mira Jureša, Slavica Jurković, Jelka Lipovšćak, Tomislav Majetić, Vera Marković, Veljko Martinović, Marija Matasić, Đurđica Mihelić, Marija Mikšić, Ankica Mišljenac, Dušanka Mlinar, Bogdan Nišević, Ranka Novaković, Blaž Petrina, Josip Radetić, Barbara Radečić, Franjo Stanišić, Ljerka Starčević, Josip Šimunčić, Eleonora Teodorović, Nikola Tomić, Marica Topalović, Antonija Tušetić, Mirjana Vinski, Mirjana Vilović, Ljubica Vrtodušić, Ana Živčić, i dr.

Učenici škole sudjeluju na brojnim natjecanjima iz stručnih i općeobrazovnih predmeta, kao i na sportskim školskim natjecanjima. Zajedno s profesorima uključeni su u brojne projekte u sklopu Erasmus+ programa, kao i u druge školske i izvannastavne projekte. U školi se također organiziraju i izvannastavne aktivnosti: Mladi poduzetnik, Računovodstvena grupa, GASTRO, LIDRANO, Crveni križ, Turistička grupa i sportske sekcije.